Analiziram, pitam se, onim racionalnim umom…sto i kako bi reagirali, sto bi rekli…moram biti voljna primiti sve. A tako jako zelim i biram biti ona koja je jos ziva i mozda moze biti doprinos drugim ludama koje stoje na rubu provalije pitajuci se koliko hrabrosti mogu imati da zakorace u nju.
Da, znam…reci cete: lako tebi, zajbvs se…politika je kurva, zivot je stvarnost, a ti pises pjesmuljke.
Izabrala sam.
Ovo je reklama. Kada ako ne sada? Sto, ako ne ono sto volim. I ja moram platiti krih, nahraniti svoja usta malih cetveronozaca, platiti…bla…koliko opravdanja, objasnjenja, za sto?
Ima jedna draga mi: Čekaj, vidjet ćemo!
Hmmm, nisam sigurna, ne dolaze mi prave rijeci..a pogresnih nema. Ne salim se. Vrlo sam ozbiljna.
Pocela sam pisati knjigu. Knjigu koja se odavno pise sama. Ja pocinjem pisati knjigu od kad znam za sebe. Knjiga je napisana.
Tamo negdje oko dvadesete, mama me je pitala da li bih htjela porazgovarati sa psihijatrom. Po pricama, i iskustvu, zapravo nisam imala vecih problema. Istina, dijete rastavljenih roditelja no…
Pristala sam.
Sjecam se, vec sam vozila peglicu. Jedva sam doma dosla. Rekla sam mami, sad i nikad vise. Glava me ludjacki boljela. Psihijatrica je radila svoj posao, pustila sam je, al mi je opako isla na zivce.
Odavno sam razrijesila sq sobom razvod i razdvojenost s ocem, odlaske svaki drugi vikend, odvratnu kiflicu sa putrom i medom i toplo mlijeko sa secerom za dorucak. Nikad mi to nrmojte ponudit. Ni kavu s toplim mlijekom.
Plakala bih kad bi mi mali prst pokazali. Neka mi netko u skoli…i danas rekao da sam glupa, plakala bih da tjedan dana oci ne bih od oteklina otvorila…
A onda smo otkrile reiki….
Toliko bih se bojala smrti da bih je sebi prizivala. Da li se zabit s autom negdje, bacit pod vlak, izazvat nekog da mi pomogne…kombinacija je puno.
Moja komunikacija sa zivotinjama, duboko suosjecanje…
Sve me to naizgled vremenom ucinilo hladnom, i agresivnom…
Dosla sam do 40-te, i preko… skoro pa ista. Prijateljica sa smrti s jednakom strascu kao i obozavateljica zivota
🧡🍀🧡🍀🧡🍀🧡🍀🧡🍀🧡🍀🧡
Bars….ovim sad biram napraviti pauzu.
No prije nego pauza pocne, evo par crtica o tome sto je Bars, i zahvaljujuci kojem sam nakon 40 godina prvi put legla na ledja, samo promjenom slopa u glavi i otpustanju tko zna kojih blokada. Barsi ne pitaju, oni rade sami. Samo ih treba pokrenuti. Sad mogu i na plazu na suncanje, a ne samo kupanje pa kavu! I sto je jos moguce?
Na vašoj glavi postoje 32 tačke koje pri nježnom dodiru i bez truda i sa lakoćom otpuštaju sve što vam ne dopušta da primate… I počinju se dešavati čudesne stvari! To je kao kada pokrenete de-fragmentiranje vašeg hard diska i nadogradnja svega što imate na mjestu gdje sve radi puno lakše, jednostavnije i sa manje zastoja. Sve misli, osećaji i emocije koje vas blokiraju i zbog kojih stalno i iznova ponavljate iste obrasce u svome životu, otpuštaju se.
🍀💙🍀💙🍀💙🍀💙🍀💙🍀💙🍀💙
Zašto Barsi?
Barsi uče naša tijela da primaju. Istovremeno, oslobadjaju nas od svega što nam ne koristi: stresa, strahova, napada panike, umora, ograničavajućih uverenja …
Da li znate da jedan Bars tretman tjedno može zamijeniti svakodnevno prakticiranje meditacije?
Koliko vas je pokušalo sve moguće tehnike kako biste umirili um? Da li Vam je to uspjelo i koliko vam je vremena potrebno da biste bili u tom stanju?
Da li vas zanima više?
Za sve koji pate od stresa kao posljedicu karantene i/ili samoizolacije zbog korona virusa, za sve koji su ga preboljeli, koji se boje da bi se zarazili na svaki tretman Barsa poklanjam jos 2.
Javite se slobodno, SMS-om na tel: 098 9770 275, mailom na: morana.zg@gmail.com i zakazite svoj termin.