In memoriam – Nany…moja ❤

Nisam jos od volje napisati koju svoju…nase putovanje i izazovi kroz koje smo prolazile stare su kao i nase duse…rekao je jedan moj prijatelj, 2 milijarde godina…to je knjiga koja je ispisana, i vjecno traje ❤🙏❤

Dok ne postanete čuvar kućnog ljubimca, idite s njim veći dio života i na kraju izgubite najvjernijeg prijatelja koji je s vama i u dobrim i u lošim vremenima – nećete razumjeti. Nećete moći shvatiti tugu koju osjeća čuvar kućnog ljubimca. Čovjek je imao veze s psom i sada se mora oprostiti od njega. Često možete čuti kako je vaš voljeni kućni ljubimac “prešao duginski most”.

Jeste li se ikad zapitali što se točno krije iza tih riječi? Odakle je nastao ovaj pojam i kako je postao tako široko korišten?

Već u antici su se prakticirali ritualni ukopi životinja, ali s razvojem kršćanstva počeli su se pripisivati ​​paganstvu. Trenutno se kućni ljubimci tretiraju kao članovi obitelji, pa je zbogom od voljenog kućnog ljubimca za ljude nešto zaista važno.

Što je Rainbow Bridge?
Uobičajeno je mišljenje da je ovaj izraz (Rainbow Bridge) izveden iz nekoliko pjesničkih djela (s ovim naslovom) iz 1980-ih i 1990-ih koja su bila namijenjena pomaganju njegovatelja pokojnih kućnih ljubimaca u suzbijanju boli gubitka.

Kad životinja umre, odlazi na mitološko, utopijsko mjesto koje se zove livada. Tamo može cijeli dan trčati i igrati se s drugim životinjama. Ako je životinja tijekom života imala bilo kakve povrede ili zdravlje, onda kad je stigla do idilične livade, ona je nestala kao magijom – životinje su tamo stekle potpuno zdravlje.

Iako sunce uvijek sja, tamo vlada mir i sreća, a životinja ima neograničen pristup hrani i čistoj vodi, govori se da još uvijek nešto nedostaje. Želi društvo svog skrbnika. I tako životinje, jedna po jedna, čekaju da se njihov ljudski pratitelj ponovno spoji s njim i zajedno pređu most do neba.

Norveška mitologija
Špekulira se da se koncept Rainbow mosta možda temeljio na mostu Bifröst. U norveškoj mitologiji to znači gorući most duge koji povezuje smrtni svijet Midgarda s kraljevstvom bogova.

Prve reference na idiličnu livadu na kojoj životinje pronalaze svoj put mogu se naći u knjizi Margaret Marshall Saunders Lijepi Joeov raj. U ovom romanu životinje čekaju svoje čuvare i ujedno se međusobno pomažu u liječenju od zvjerstava koja su pretrpjela dok su bili živi. Autor knjige, međutim, ne spominje Rainbow Bridge. Prema Margaret, životinje na kraju dođu u nebo balonom.

Autor nepoznat?
Unatoč popularnosti određene pjesme – još uvijek je misterija ne samo njezino podrijetlo, već i tko je bio njegov autor. Pjesma je distribuirana internetom, a prvo spominjanje “Rainbow Bridge” pojavilo se 7. siječnja 1993. u postu novinskih skupina na web stranici rec.pets.dogs.

Nepoznati autor više je godina bio dodijeljen književnom djelu. S vremenom su dva pisca izjavila da su autori ove pjesme ili barem da su napisali nešto vrlo slično „Rainbow Bridge“. Prvi je Paul C. Dahm, koji je navodno ovo književno djelo napisao 1981. godine i objavio ga u istoimenoj knjizi sedamnaest godina kasnije (1998.).

U međuvremenu, William N. Britton dobio je autorska prava 1994. godine i objavio knjigu pod naslovom Legenda o Rainbow Bridge.

Rainbow Bridge …
Unatoč prijeporu oko pjesme za skrbnike koji su izgubili dugogodišnju družinu, ona ima neobično i utješno značenje. Sada se pretpostavlja da ne samo psi i mačke mogu prijeći Rainbow most i tada ići na nebo. To vrijedi za sve životinjske vrste.

Što se tiče životinja bez čuvara, pretpostavlja se da idu ravno u nebo. Rainbow Bridge namijenjen je onim životinjama koje se žele ponovno povezati sa svojim ljudskim suputnikom.

Danas su stvorene mnoge web stranice na kojima se objavljuju pjesme o Rainbow Bridgeu. Na ovaj način njegovatelji se bave prazninom nakon što su izgubili svog voljenog kućnog ljubimca i odali mu počast. Nije ni čudo što je izraz Rainbow Bridge stekao takvu popularnost među ljubiteljima životinja u samo nekoliko desetljeća.

Preuzeto sa: https://hr.wow-pets.net/6569553-why-do-animals-leave-the-rainbow-bridge

Zivotinjice i kucno lijecenje
http://fontanasvjetlosti.weebly.com/ku263no-lije269enje.html

MOLBA PASA:

1. Moj život traje od deset do petnaest godina i svaki rastanak s tobom znači mi patnju. Sjeti se toga kad god me predugo ostaviš samoga.
2. Daj mi vremena da shvatim što ti od mene tražiš.
3. Imaj povjerenja u mene. Ja živim od toga.
4. Nemoj se nikada ljutiti na mene i nemoj me za kaznu zatvarati. Ti imaš svoj posao, svoju razonodu, svoje prijatelje…. Ja imam samo tebe.
5. Pričaj kadkad samnom. Iako tvoje riječi ne razumijem, ipak poznajem tvoj glas koji mi se obraća.
6. Znaj, bilo kako se samnom postupa – nikada to ne zaboravljam.
7. Razmisli prije nego me udariš da bi moje čeljusti s lakoćom mogle zgnječiti koščice tvoje ruke. Ali, ja to nikada ne činim.
8. Ako se kadkad odazovem nevoljko, lijeno ili tvrdoglavo razmisli muči li me loša hrana, sunce od kojeg me nisi zaštitio ili moje srce više nije kao nekada.
9. Molim te, brini se za mene i kad ostarim jer i ti ćeš jednog dana biti star.
10. Prođi svaki teški korak samnom. Nemoj nikad reći “Takvo što ja ne mogu gledati” ili “Neka se dogodi u mojoj odsutnosti”. Jer, s tobom zajedno sve je lakše. I umrijeti….”

Bloger Ernest Montage na portalu “DogHeirs” napisao je tekst koji će vas rasplakati, razniježiti i podsjetiti da vaši psi zauvijek žive, u vašem srcu, glavi i sjećanju.

“Napisao sam ovo prije nekoliko godina kao uspomenu na Bola, crno bijelog pit bula koji je svakodnevno šetao, šetao sve do dana dok nije umro. Jednog dana on je prešao svega 15 koraka, stao i gledao me pogledom koji je govorio: “Hej, ne mogu dalje. Zar ne pomisliš bar nekad da sam ja jednostavno završio sa šetnjom!?”

Psi nikada ne umiru. Oni ne znaju kako. Oni jednostavno postanu veoma stari i umorni, i užasno ih bole kosti. Naravno da ne umiru. Da umiru, oni ne bi uvijek željeli da idu u šetnju. Ali, oni uvijek žele, čak i onda kada njihove stare, zarđale kosti “vrište” da to ne rade. Ali to je ono što psi rade – šetaju, hodaju, trče.

Nije da oni prestanu da vole vaše društvo. Naprotiv, za njih je šetnja sa vama sve što na ovom svijetu postoji. Izmet mačke, trag drugog psa, hrpa kostiju, i vi! To je ono što njihov svet čini savršenim. A u savršenom svijetu nema mjesta za smrt.

Međutim, psi postanu veoma pospani. U tome je stvar zapravo. To nas ne uče na fakultetima.  Znaju toliko o svemu da zaborave da napomenu da psi ne umiru. To je sramota, zaista.

Ako mislite da je vaš pas uginuo, varate se! On je samo zaspao u vašem srcu. I uzgred, on sve vrijeme ludo maše repom, i zato vas grudi bole toliko i plačete sve vrijeme. Ko to može da ne plače kada mu u srcu živi veseli pas koji neprestano maše repom! On vam poručuje: “Hej, šefe, hvala! Hvala na toplom mjestu za vječno spavanje, tvoje srce je najbolje mjesto za to!”

Kada prvi put zaspu, oni se često bude i neredovno spavaju, i naravo, zato vas boli i zato plačete sve vrijeme. Nakon nekog vreme oni spavaju sve duže i duže. Kada se ponekad probude, ponovo mašu repom i ponovo boli. JAKO BOLI. Poslije nekoliko godina, oni spavaju u dugim, dugim intervalima, i vas boli sve rjeđe.

Ali nemojte se prevariti. Oni nisu mrtvi. To ne postoji. Zapamtite, oni samo spavaju u vašem srcu, i probude se ponekad, obično kada to ne očekujete. Takvi su oni.

Žao mi je ljudi koji nemaju pse koji spavaju u svojim srcima. Toliko ste toga propustili. Izvinite, sada moram da idem da se isplačem, pas u mom srcu se upravo probudio!”